Radivoje B. otplaćuje stambeni kredit, a uopšte ne prati svetske i domaće vesti o rastu kamata. On je pre nekoliko godina uzeo kredit sa fiksnom kamatom kod koga se visina mesečne rate ne menja za ceo period otplate.
U vreme kada su kamate bile istorijski niske uzeo je kredit sa kamatom od 3,5 odsto godišnje. Jedina mana ovog zajma bilo je što je rok otplate upola kraći od onog sa promenljivom kamatom. Tačno 15 godina, umesto 30, pa je samim tim i mesečno zaduženje veće.
Radivojev slučaj nije usamljen. Oko 30.000 dužnika kredita za krov nad glavom opredelilo se za fiksnu kamatu. Prošle sedmice, na predstavljanju izveštaja o inflaciji, viceguverner Narodne banke Srbije Željko Jović, rekao je da je oko 20 odsto stambenih zajmova, a ima ih oko 155.000, odobreno sa fiksnim kamatama. Što se tiče gotovinskog kredita njih 45 odsto je odobreno takođe sa fiksnom kamatom.
U isto vreme kada je naš čitalac uzeo pomenuti zajam za istu namenu zadužio se i njegov prijatelj koji je odabrao kredit sa promenljivom kamatom. U momentu uzimanja zajma kamata je bila 2,5 odsto, tačnije fiksni bankarski deo od tri procenta godišnje plus, šestomesečni euribor koji je iznosio minus 0,5 odsto. Tada je razlika između dve vrste zajma bila samo jedan procenat u visini kamate i povoljniji, odnosno jeftiniji je bio onaj sa promenljivom kamatom. A danas je razlika mnogo veća. Prijatelj otplaćuje zajam po kamati koja je dostigla čak šest odsto zato što je šestomesečni euribor „narastao” iz negativne vrednosti na čak 3,2 odsto i mesečna rata mu je za 50 evra veća nego u istom periodu prošle godine.
Novac više nije jeftin, a kamate ne samo da su više, već je i razlika u slučaju fiksne kamate veća za dva procentna poena. Pregledom internet prezentacija banaka vidi se da one sada nude stambene zajmove sa fiksnom kamatom koja iznosi oko 8,5 odsto godišnje, dok kod onih sa promenljivom kamatom ona iznosi 6,2 procenta. Razlika je vidljiva i kod gotovinskog kredita kod kojih je fiksna kamata dostigla čak 14 odsto, dok u slučaju varijabilne kamate ona iznosi oko 12 procenata.
Zoran Grubišić, profesor na Beogradskoj bankarskoj akademiji, kaže da se izborom fiksne stope dužnici štite od kamatnog rizika.„Pre godinu dana bila je mala razlika između varijabilne i fiksne kamate i sada je jasno da se izbor fiksne kamate dužnicima isplatio i da su znatno uštedeli. Posle bitke su svi generali pametni. U slučaju fiksne kamate banka preuzima rizik da bude na gubitku jer nema pravo da je povećava, dok je kod varijabilne zaštićena, jer se obaveze dužnika povećavaju sa rastom kamata”, navodi Grubišić.
Viceguverner Željko Jović je pomenutom prilikom objasnio da, u slučaju kredita sa varijabilnom stopom uvek postoje periodi kada su te kamate niske i kada su više. „Ukoliko smo uzeli zajam u periodu niskih kamatnih stopa i odabrali promenljivu kamatu, porast kamata u nekom trenutku ne treba da bude iznenađenje. Narodna banka je 2018. naložila bankama da moraju u predugovornoj fazi da klijentu predoče sve rizike promene kamata i da pokažu primerom koliko će plaćati mesečne obaveze ako dođe do rasta kamata za tri do pet odsto. Rezultat toga je da je petina stambenih zajmova uzeta sa fiksnom kamatom, kao i 45 odsto gotovinskog kredita. Primećujemo da je i dalje veliki broj zajmova uzet sa varijabilnom kamatom i u uslovima rasta kamatnih stopa povećava se mesečna obaveza dužnika”, rekao je Jović.
NBS je svesna da neki dužnici imaju poteškoće u otplati i zato je prošle godine donela set mera koje omogućavaju reprogram gotovinskih kredita sa šest na devet godina, zajmova za automobile sa osam na 11, a stambenih za dodatnih pet godina. Cilj mere je da se rok otplate produži, a klijent vrati u meru svojih mogućnosti za otplatu kredita, kazao je Jović. Naglasio je da je reprogram u interesu svih učesnika i da kod njega nema dodatnog povećavanja kamatnih stopa, niti troškova kroz bankarske premije ili nakade, već samo dodatnog plaćanja kamata za period produženja otplate.